Teret prevelikog broja: masovni turizam u Dolomitima

Između selfieja na vrhovima i stanovnika koji odlaze, Belunske Dolomiti traže ravnotežu koju masovni turizam prijeti zauvijek slomiti.

Kad je UNESCO-ov odbor 2009. godine Dolomite proglasio svjetskom baštinom, nitko nije mogao zamisliti da se ta potvrda iznimnosti može pretvoriti u mač s dvije oštrice. Danas, šesnaest godina poslije, brojke pričaju složeniju priču: područje izvanredne ljepote koje teško podnosi teret vlastita uspjeha.

Baština koja postaje problem

Tre Cime di Lavaredo, jezero Braies, prijevoj Giau: mjesta koja su do prije nekoliko desetljeća posjećivali alpinisti i opremljeni ljubitelji planina danas doslovno preplavljuju često nepripremljeni turisti, privučeni slikama s društvenih mreža koje te vrhove čine jednako neodoljivima koliko i umjetnima. Institut Demoskopika u svom izvješću za 2025. o indeksu turističke prenapučenosti (ICST) svrstava Južni Tirol – a s njim i cijeli dolomitski luk – među talijanska područja s najvećim turističkim pritiskom, uz Rimini i Veneciju.

Ipak, pojava u Dolomitima ima specifična obilježja zbog kojih je osobito podmukla. Ne radi se samo o gužvi: štetu stvara vremenska i prostorna koncentracija toka. Tisuće posjetitelja slijeva se na nekoliko ikoničnih točaka, u istim satima dana, radi iste fotografije. Rezultat je osiromašeno iskustvo za samog turista i neodrživ pritisak na planinske ekosustave.

“

Kad turisti nadmaše stanovnike, planina prestaje biti mjesto života i postaje fotografski set na otvorenom.

— Istituto Demoskopika, Indeks turističke prenapučenosti 2025.

Posljedice za belunsko područje

Slučaj Auronza di Cadore vrlo je znakovit. Broj stanovnika prvi je put pao ispod tri tisuće – nakon Drugoga svjetskog rata bio je više nego dvostruk – dok mjesto svakoga ljeta ugosti i do dvadeset pet tisuća turističkih noćenja u hotelima i privatnim kućama. Ta demografska neravnoteža nije izolirana: ponavlja se u gotovo svim općinama pokrajine Belluno oko glavnih dolomitskih atrakcija.

“Marka Dolomiti”, vrlo snažna i u inozemstvu, povukla je cijene najma prema gore u sve širem radijusu. Platforme za kratkoročni najam progutale su stambeno tržište: vlasnicima je mnogo isplativije iznajmljivati turistima na tjedne nego lokalnim radnicima na godine. Paradoks je da danas i oni koji vode turističke objekte teško nalaze osoblje spremno na preseljenje, jer nema stanova po pristupačnim cijenama. Tko je spreman rezervirati smještaj i 50–60 kilometara od planina samo zbog draži marke, ostavlja sezonske radnike bez krova.

Sigurnost i krhkost ekosustava

Dolomitski masovni turizam nosi sa sobom i dramatičan sigurnosni problem. Između lipnja i srpnja 2025. Nacionalni korpus gorske službe spašavanja zabilježio je porast intervencija od 20% u odnosu na prethodne godine, s 83 poginula i 5 nestalih. Ponavljajući uzrok: nepripremljeni turisti koji se upuštaju na zahtjevne staze vođeni željom da ponove fotografiju viđenu na Instagramu, bez tehničke izobrazbe i odgovarajuće opreme.

Šteta za okoliš jednako je ozbiljna. Porast prometa u dolinama i na planinskim cestama stvara onečišćenje zraka i buku koji uznemiruju divlje životinje. Staze, koje nisu projektirane za deseci tisuća prolazaka po sezoni, popuštaju pod erozijom. Visinsku vegetaciju, ionako krhku zbog klimatskih uvjeta, gazi svatko tko siđe sa staze radi savršene fotografije.

Odgovori: zone ograničenog prometa, ograničenja ulazaka i nova tržišta

Institucionalni odgovori se umnožavaju, iako su još rascjepkani. Zone ograničenog prometa već djeluju na nekim osjetljivim područjima, poput jezera Braies. Kod Tre Cime godinama se raspravlja o ograničenju dnevnih ulazaka, po uzoru na Veneciju. Predsjednik regije Veneto Luca Zaia predložio je aplikaciju za upravljanje ulascima, a spominjalo se i uvođenje ulaznica za najposjećenija područja.

Odgovor pokrajine Belluno oslanja se na produljenje sezone: raspodjelu tokova kroz cijelu godinu umjesto sabijanja u ljetne i zimske mjesece. U tom se smjeru kreće i Fondazione DMO Dolomiti Bellunesi, koja je otvorila nova tržišta – od Kine do Sjedinjenih Država – kako bi privukla posjetitelje izvan sezone. Samo u 2025., između lipnja i rujna, procjenjuje se dolazak oko 4.000 kineskih noćenja, nova pojava koju je omogućio i novi izravni let Šangaj–Venecija.

Glavne mjere koje su već na snazi ili se razmatraju:

• →Sezonske zone ograničenog prometa na glavnim pristupnim cestama prema jezerima i dolomitskim prijevojima
• →Ograničenje ulazaka na najosjetljivijim područjima uz obveznu rezervaciju putem interneta
• →Ulaganja u javni prijevoz radi smanjenja pritiska privatnog prometa
• →Natječaji GAL-a za obnovu zgrada namijenjenih smještaju sezonskih radnika
• →Kampanje edukacije o poštovanju planine namijenjene turistima, i na stranim jezicima
• →Promicanje alternativnih itinerara daleko od najzagušenijih hot spotova

Budućnost: kakav turizam za Belunske Dolomite?

Ključno pitanje ostaje otvoreno: je li moguće spojiti gospodarski održiv turizam s očuvanjem područja koje je dobilo najvišu svjetsku potvrdu jedinstvenosti? Odgovor ne može biti ni zatvaranje pristupa ni pomirenje s postupnim propadanjem. Traži cjelovitu viziju koja u središte ne stavlja broj posjetitelja, nego kvalitetu doživljaja i održivost za one koji u Dolomitima žive cijele godine.

Belunske Dolomiti, povijesno turistički manje “razvijene” od južnotirolskih i trentinskih skijaških područja, još imaju priliku izabrati drukčiji model: spor, svjestan turizam, raspoređen po cijelom području. Izazov je ne protratiti taj vremenski prozor, učeći na pogreškama područja koja masovni turizam već plaćaju na vlastitoj koži – i na vlastitom kamenu.

Izvori: Istituto Demoskopika – Indeks turističke prenapučenosti 2025.; Linkiesta.it; IrpiMedia; Il Dolomiti; Nacionalni korpus gorske i speleološke službe spašavanja; Fondazione DMO Dolomiti Bellunesi; Regija Veneto; Pokrajina Belluno; GAL Alto Bellunese. Podaci ažurirani do ljeta 2025.

Naslovna fotografija: Mattew Gave / Pexels.