Nacionalni park Dolomiti Bellunesi: što vidjeti i kako ga posjetiti

To je jedini nacionalni park koji cijeli leži u Venetu, u cijelosti se nalazi u pokrajini Belluno — i mnogi kroz njega prolaze ne znajući da su u njemu. Trideset i jedna tisuća hektara između Cismona i Piave, petnaest općina, četvrtina talijanske flore na komadiću planina. I nikakvih redova, nikakvih ograničenja broja posjetitelja, nikakvih rezervacija.

Nacionalni park Dolomiti Bellunesi najizravniji je odgovor na pitanje koje si postavlja sve više putnika: gdje su Dolomiti kojih nema na Instagramu. Ovaj vodič služi da stignete znajući kamo idete — koje su doline pola sata vožnje od Belluna, koje staze funkcioniraju s djecom, a koje ne, što doista kaže pravilnik i kada se isplati doći.

Što jest, a što nije

Najprije razlika koja mnoge zbunjuje. Nacionalni park i UNESCO-vo dobro «Dolomiti» dvije su različite stvari. Prvo je talijansko zaštićeno područje s upravom, pravilnikom i vlastitim čuvarima; drugo je serijsko prirodno dobro s Popisa svjetske baštine, podijeljeno na sustave. Park većim dijelom pripada Sustavu br. 3, «Pale di San Martino, San Lucano, Dolomiti Bellunesi i Vette Feltrine», koji obuhvaća 31.666 hektara u pokrajinama Belluno i Trento te uključuje i skupine kojih u Parku nema, poput Civette i Moiazze.

Park je osnovan ministarskom uredbom od 20. travnja 1990.; uprava je uslijedila predsjedničkom uredbom od 12. srpnja 1993., a današnje granice onom od 9. siječnja 2008. Šesnaest tisuća njegovih hektara već je bilo zaštićeno kao državni rezervati prirode.

Brojke

Uprava Parka govori o «nešto više od 31.000 hektara»; službeni talijanski registar zaštićenih područja navodi 31.512. Razlika je mala, ali vrijedi je znati jer kruže obje brojke.

• 15 općina, sve u pokrajini Belluno: Belluno, Cesiomaggiore, Feltre, Gosaldo, La Valle Agordina, Longarone, Pedavena, Ponte nelle Alpi, Rivamonte Agordino, San Gregorio nelle Alpi, Santa Giustina, Sedico, Sospirolo, Sovramonte i Val di Zoldo.
• Od 412 do 2565 metara. Najviši vrh je Schiara, 2565 m; slijede Sass de Mura, 2550 m, i Talvéna, 2542 m.
• Oko 60% je šuma, 27% gola stijena, 12% livade i pašnjaci, 1% voda.
• Više od 200 km CAI staza, na 52 numerirane rute, te 5 ferrata.
• Sjedište je u Feltreu, Piazzale Zancanaro 1, tel. +39 0439 3328.

Planinske skupine su Vette Feltrine, Cimonega, Brendol, Monte Pizzocco, Monti del Sole, Schiara, Prampèr i Talvéna, povezane dvama grebenima: Alpi Feltrine na zapadu i lancem Schiara-Talvéna na istoku.

Val del Mis: najlakši ulaz

Ako imate samo jedan dan i želite shvatiti o čemu je riječ, idite u Val del Mis iznad Sospirola. To je stari fluvijalno-krški kanjon kojim prolazi pokrajinska cesta SP 2, od Pian Falcine i jezera Mis do La Stue: vozi se unutar Parka i staje gdje se hoće. I sama uprava rutu ocjenjuje kao laganu.

Cadini del Brenton

Petnaest divovskih lonaca koje je potok Brentòn izdubio u glavnom dolomitu: zelene zdjele u stijeni, na desnoj strani doline, tik uzvodno od jezera. Staza je kilometar duga, traje pola sata, težina T, na 433 m. To može svatko. Park preporučuje razdoblje od ožujka do studenoga.

Pravilo koje se ovdje neprestano krši: kupanje i sunčanje u Cadinima su zabranjeni, a sa staze se ne smije silaziti. To nije hir — riječ je o dubokim loncima s ledenom vodom i uglačanim stijenkama, a stijena uokolo je krhka.

Slap Soffia

Nešto dalje uz istu cestu kratko odvajanje vodi do Cascata della Soffia, slapa u ambijentu klanca ispod Monti del Sole. To je jedno od najfotografiranijih mjesta Parka i jedno od rijetkih gdje se voda vidi i čuje izbliza bez satima hoda.

Val Falcina

Kružna staza od 4 km, dva sata, težina T, između 420 i 660 m, s polaskom i parkiralištem u Pian della Falcina. Sedam poučnih ploča putem govori o šumi, vodi i životinjama: to je najbolja poučna staza za prvi put — i jedno od mjesta na kojima Park bilježi surog orla.

Val Canzoi i jezero della Stua

Na feltrejskoj strani Val Canzoi prati potok Caorame do jezera della Stua. Kružna poučna staza oko jezera kreće iz Pretona, gdje je parkiralište: 8,4 km, četiri sata, staza CAI 806, prohodna od ožujka do listopada.

Napomena radi poštenja: stranice Parka ovu kružnicu ocjenjuju na dva načina — T na preglednoj stranici i E u detaljnom listu. Računajte na drugo: četiri sata s visinskom razlikom nisu šetnja.

U Val Canzoi je, u mjestu La Santina, i centar za ekološku edukaciju Parka, s laboratorijima, mikroskopima, akvarijima i info-punktom.

Botanički vrt «Campanula morettiana»

Nalazi se u Val Brenton, odmah uz Cadine, i nosi ime po Campanuli morettiani, dolomitskom endemu ljubičastih cvjetova koji je simbol Parka. Okuplja više od 1500 vrsta u pet rekonstruiranih staništa: alpske stijene, močvarna područja, livade, pašnjaci, šuma. Pristupačan je invalidskim kolicima te ima natpise na Brailleovu pismu i taktilne karte.

Praktični podaci za 2026.: ulaznica 4 eura, besplatno za djecu do 12 godina, osobe starije od 65, osobe s invaliditetom, trudnice i stanovnike petnaest općina Parka. Radno vrijeme: lipanj subota i nedjelja 9.30-17.30; srpanj od petka do ponedjeljka 9.30-17.30; kolovoz svaki dan 9.30-17.30; rujan subota i nedjelja 10.00-17.00. Izvan radnog vremena ulaz je slobodan. Vodstva nedjeljom u srpnju i svaki dan u kolovozu u 10, 11, 12, 14.30 i 15.30, u organizaciji udruge ISOIPSE (tel. +39 320 196 3266).

Staze, od šetnje do ferrate

Mreža broji 52 numerirane CAI staze — serija 500 na strani Schiare i Cordevolea, serija 800 na feltrejskoj strani — i pet ferrata: Berti, Zacchi (503), Del Marmol (514), Sperti (504) i Marino Guardiano al Pelf. Slijede rute sa službenim listom Parka, od najlakše.

Buss del Buson iznad Case Bortota zaslužuje zaseban redak: fosilni kanjon s fosilima vidljivima u stijeni, koji Park opisuje kao «auditorij od kamena» — ondje se održavaju koncerti. Sat i pol iz grada Belluna, u oba smjera.

Najpoznatiji dom u Parku je Rifugio 7° Alpini pod južnom stijenom Schiare; odande kreću ferrate. Park presijecaju i Alta Via 1 i Alta Via 2: posljednje četiri etape jedinice, od prijevoja Duran do Belluna, najmanje su prometan dio cijele rute.

Piani Eterni i zašto se onamo ne dolazi autom

Iznad Val Canzoi otvara se krška zaravan Erera-Brendol i Piani Eterni: vrtače, škrape, a ispod sustav špilja u kojem najdublja vertikala doseže gotovo tisuću metara. To je jedan od najiznenađujućih krajolika cijelog alpskog luka, a onamo ne vodi nijedna cesta: penje se pješice od jezera della Stua mazgovskim putom 802, s oko tisuću metara visinske razlike. Uprava rutu bez uvijanja naziva zahtjevnom.

Piani Eterni nalaze se u zoni A, strogom rezervatu, zajedno s Vette Feltrine, Caserinom u Cimonegi, Monte Brendolom i Talvénom — ukupno oko 2500 hektara. Ondje vrijedi pravilo bez iznimke: zabranjeno je silaziti sa staze.

Certosa di Vedana

Uprava Parka naziva je «najvažnijom povijesno-arhitektonskom vrijednošću Parka». Utemeljena 1456., ukinuta 1768. i pretvorena u poljoprivredno imanje, obnovljena je i proširena nakon 1882. prema projektu arhitekta Françoisa Pichata. Od 1977. u njoj živi zajednica klauzurnih sestara: kompleks se razgledava izvana i s drvoreda, a posjet samostanskim prostorima dogovara se izravno, jer je klauzura aktivna.

Ovamo dolazi tematska staza «La Via degli ospizi», koja kartuziju povezuje s Valle Imperinom — drugom velikom uspomenom Parka, onom o rudnicima bakra.

Tko ovdje živi

Park je popisao 204 vrste kralježnjaka: 7 koštunjača, 12 vodozemaca, 13 gmazova, 140 ptica i 32 sisavca. Od velikih brojki: više od 3000 divokoza i preko 2000 srna. Uz to stotinjak vrsta dnevnih leptira i, u krškim šupljinama, endemi kojih nema nigdje drugdje. Ris i medvjed vratili su se sami.

Zabrinjava tetrijeb gluhan: Park ga naziva «prilično rijetkim», usredotočenim na sjeveroistočni dio — Caiada, Val Vescovà, Valle Imperina — i u zabrinjavajućem opadanju, s malo redovito posjećenih pjevališta. Parenje traje od kraja ožujka do kraja svibnja i upravo ga tada ne treba uznemiravati.

Na botaničkoj strani brojke su još dojmljivije: oko 1400 vrsta vaskularnih biljaka, četvrtina flore cijele Italije. Razlog je geološki — južni dio Parka izbjegao je oledbe i sačuvao vrlo stare vrste. U Busa delle Vette rastu Alyssum oxycarpa i Delphinium alpinum. A Codex Bellunensis, ilustrirani herbarij iz 15. stoljeća s biljkama ubranima upravo na ovim planinama, danas se čuva u British Library.

Pravila, ukratko

Pravilnik Parka objavljen je u talijanskom službenom listu 9. srpnja 2021. i na snazi je od 7. listopada iste godine. Odredbe koje najčešće dotiču posjetitelje:

• Nema ograničenja broja posjetitelja ni rezervacija za ulazak. Ulaznice za Park nema: jedino se plaća botanički vrt.
• Psi: uvijek na povodcu, a u zonama A strogog rezervata nisu dopušteni.
• Dronovi: prelijetanje je zabranjeno. Dopušteni su samo za znanstvena istraživanja i upravljanje faunom, uz prethodno odobrenje. Rekreativno letenje dakle ne.
• Bicikli i MTB: po regionalnim, pokrajinskim i općinskim cestama; po šumskim putovima samo u zonama C i D; u zoni B isključivo rutama iz kartografije Plana.
• Gljive: samo samonikle nadzemne vrste, samo u zonama C i D, najviše 3 kg dnevno po osobi, uz regionalnu iskaznicu. Zabranjene grablje, kuke i plastične posude. Branje tartufa zabranjeno je na cijelom području Parka.
• Divlje kampiranje i bivakiranje: zabranjeni. Kampiranje samo na uređenim mjestima.
• Vatra: zabranjena tijekom cijele godine, osim na stalnim roštiljima uređenih površina.
• Kupanje: zabranjeno u zonama A i B2 te na području Cadini del Brenton. Kanjoning: zabranjen.
• Vožnja izvan cesta: zabranjena; šumski putovi zatvoreni su za motorna vozila, osim za ovlaštene.

Kako doći

Vlakom pruga Padova-Montebelluna-Feltre-Belluno-Calalzo opslužuje sve ulaze: stanice koje navodi uprava su Feltre, Belluno i Ponte nelle Alpi, a prijevoz bicikla je dopušten. Preporučujemo to rješenje, iz istih razloga koje iznosimo u tekstu Dolomiti bez masovnog turizma.

Automobilom: autocesta A27, izlaz Pian di Vedòia; A31, izlaz Dueville; SS 47 kroz Valsuganu; SS 51 od Cortine. Unutar Parka prohodne su dvije ceste: SP 2 kroz Val del Mis i SR 203 Agordina u donjoj Val Cordevole; svi ostali prilazi su ograničeni.

Parkirališta: Pian Falcina u Val del Mis, najveće, sa sto mjesta za automobile, dva za autobuse i dvanaest za kampere; Passo Croce d’Aune za Vette Feltrine; Preton u Val Canzoi; Case Bortot iznad Belluna; La Pissa u Val Cordevole; Candaten kod Sedica, gdje je i prostor za piknik uz Cordevole.

Autobusom: međugradske linije vozi Dolomitibus (+39 0437 217111). Ipak oprez: turističke ljetne linije najavljene za 2026. opslužuju Cortinu, Falzarego, Giau i Marmoladu — ne Nacionalni park. Za Val del Mis i Val Canzoi prije polaska provjerite vozni red redovnih linija.

Kada doći

Park ne objavljuje jedinstveni sezonski kalendar: preporučena razdoblja stoje u listovima pojedinih ruta i glase ovako.

• Cadini del Brenton i Val del Mis: od ožujka do studenoga. To je dio Parka s najduljom sezonom.
• Val Canzoi i jezero della Stua: od ožujka do listopada.
• Vette Feltrine i dom Dal Piaz: od svibnja do listopada.
• Cirkovi Vette i Buss del Buson: od svibnja do rujna.
• Botanički vrt: otvoren od lipnja do rujna.

Rujan i listopad najbolji su mjeseci za Val del Mis: vode je mnogo, bukve se boje, a zdjele Cadina poprimaju zelenilo kakvo ljeti nemaju. Kraj ožujka i travanj su pak vrijeme pjeva tetrijeba — lijepo je to znati, a loše je tada ići u potragu.

Česta pitanja

Treba li ulaznica za Park?

Ne. Ulaz je slobodan i nema nikakve naknade. Jedini plaćeni ulaz je botanički vrt «Campanula morettiana», 4 eura, i to samo u radnom vremenu.

Je li prikladno za djecu?

Jest, i postoje staze osmišljene upravo za to. Cadini del Brenton su pola sata po ravnom; Val Falcina je dvosatna kružnica s pločama; serija «Dva koraka od vrata Parka» okuplja sedam šetnji od pola sata do dva sata, sve turističke težine.

Mogu li povesti psa?

Možete, uvijek na povodcu, ali ne u zone A strogog rezervata — dakle ne na Piani Eterni ni u Busa delle Vette.

Smije li se kupati u Cadini del Brenton?

Ne. Pravilnik to ondje izričito zabranjuje, kao i u zonama A i B2.

Koliko dana treba?

Jedan dan dovoljan je za Val del Mis s Cadinima, Soffiom i Val Falcinom. S dva dana dodaje se Val Canzoi ili uspon do doma Dal Piaz. Za Piani Eterni i Vette treba pun vikend i uvježbane noge.

Park kakav ne očekujete

Jedan podatak govori sve: četvrtina talijanske flore na trideset i jednoj tisući hektara. Nacionalni park Dolomiti Bellunesi nema razglednički vrh koji svi prepoznaju, nema žičaru i nema reda. Ima petnaest općina koje žive u njemu, kanjon kojim se vozi automobilom, petnaest zelenih zdjela pola sata od parkirališta — i kršku zaravan koja za uzvrat traži tisuću metara uspona.

Točno takvo mjesto traže oni koji su pročitali Teret prevelikog broja i odlučili otići negdje drugdje.

Nastavite istraživati

• Nacionalni park Dolomiti Bellunesi ukratko
• Alta Via u Dolomitima: koju stazu odabrati?
• Rifugio 7° Alpini pod Schiarom
• Jezera Belluneških Dolomita
• Dolomiti bez masovnog turizma: mirnija mjesta

Naslovna fotografija: Cadini del Brenton u Val del Mis. Foto: Syrio, Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0.